Kada negativne emocije vode samosabotaži?

Negativne emocije mogu da imaju pozitivne efekte. Svaka negativna emocija služi nekoj važnoj svrsi. Na primer, bes nas energizuje i govori nam da je neko prešao naše granice. Bes može da nam pomogne da reagujemo kada osećamo da je naneta nepravda nama ili nekom drugom. Anksioznost nam daje priliku da se fokusiramo na detalje, da pazimo šta sve može da krene pogrešno, motiviše nas da uradimo pravu stvar. Dosada nam govori da su nam potrebna nova, sveža iskustva i izazovi. Sumnja nas tera da preispitamo šta to radimo, priprema nas na promenu i usmerava ka tome da radimo više ili jače ili nešto drugačije.

Tuga nam pomaže da zastanemo i razmislimo o našim vrednostima. Zavist nam daje znak o tome šta zapravo želimo.

Jedan od najvećih mitova o negativnim emocijama je da su one problematične same po sebi.

psihoterapija, psihoterapija online, online psihoterapija, anksioznost, depresija, savetovanje, psihologija, psiholog
Problematične emocije ne moraju biti problematične ako ih gledamo iz drugog ugla. Zapravo, od njih možemo da naučimo važne životne lekcije.

Negativne emocije postaju problematične samo onda kada ih koristimo na problematične načine—kada sabotiramo sebe. Često ni ne primećujemo da sebe sabotiramo. Mi smo jednostavno uhvaćeni u vrzino kolo sopstvenih emocija, i zato je od esencijalne važnosti da zastanete, dišete, i da uočite i ispitate akcije koje preduzimate.

U svojoj knjizi The Healthy Mind Toolkit: Simple Strategies to Get Out of Your Own Way and Enjoy Life, dr. Alice Boyes deli izvanredan sažetak različitih samosabotirajućih ponašanja, a posle njih nudi korisnije oblike odgovora na različite situacije.

Na primer, kada smo usamljeni, Boys piše, mi možemo da postanemo sumnjičavi u pogledu drugih ljudi i da očekujemo da će nas odbaciti. Korisniji resursi bi, onda, uključivali: traženje smislenih međuljudskih odnosa i interakcija, uključujući i prijatne i ljubazne razmene sa neznancima; uključivanje u solo aktivnosti koje zaista volite, i učenje kako da uživate u sopstvenom društvu; takođe, uključivanje u socijalne aktivnosti gde možete da nađete ljude koji dele vaše vrednosti (npr. klub u kome trčite, klub ljubitelja knjiga, ili neka nevladina organizacija koja se bavi humanitarnim radom).

Kada ste puni zavisti, vi možete da izbegavate ljude koji “okidaju” ova osećanja u vama. Možda nećete sarađivati sa ljudima koje vidite kao uspešnije ili produktivnije od sebe. Možete i da načinite neki pasivno-agresivni komentar. Možete da očajnički pokušavate da uhvatite korak sa njima.

Umesto toga, Boyes primećuje da bi bilo mnogo korisnije da podržimo druge i da učimo od njih. Zapitajte sebe: “Koje su to strategije koje ih čine uspešnim?” Takođe, zapitajte dobro sebe da li zaista želite to što oni imaju, zbog toga što taj sjajan novi posao može da dođe i sa sasvim novim (i većim) odgovornostima, dužim radnim vremenom i više putovanja. Boyes nas takođe podseća da bi trebalo da uradimo test realnosti, zbog toga što možda vidite samo jednu stranu priče—nečiji uspeh, ali ne i njihove izazove, greške i neuspehe.

Kada osećanjemo kajanje ili žaljenje za nečim, mi možemo da se “zaglavimo” u kritikovanju sebe. Možemo da optužujemo sebe, i da puštamo video-snimak neke prošle situacije u glavi iznova i iznova. Možemo da mislimo: “Trebalo je da uradim… Zašto to nisam uradio? Šta nije u redu sa mnom? Kako sam mogao/la da budem tako glup/a?” Možemo da budemo fokusirani na ruminaciju i možemo da se fiksiramo samo na naše mane, ali tako nećemo ništa naučiti iz životnih lekcija. Mi ćemo propustiti da krenemo dalje.

Boyes napominje koliko je važno da identifikujemo lekcije koje moramo da naučimo i da ih stavimo u ponašajne termine: niste pozvali policiju zbog osobe koja je izgledala sumnjivo, a onda ste posle saznali da se desila provala u komšijinom stanu. Odlučujete da ćete u budućnosti preduzeti neke akcije svaki put kada je bezbednost pod znakom pitanja, čak i ako se na kraju ispostavi da je bio “lažan alarm”. Vi takođe možete da dodate broj policije na svom telefonu, jer će tako biti lakše da pozovete policiju na vreme.

Može vam biti korisno i to da razmislite o tome kako normalno reagujete kada se različite negativne emocije pojave. Šta tipično radite kada ste anksiozni ili besni? Šta tipično radite kada osećate zavist ili kajanje? Šta inače radite kada ste tužni ili usamljeni?

Ako vaše akcije ne budu korisne, razmislite šta možete da uradite sledeći put. Razmislite kako možete da podržite sebe, jer negativne emocije ne moraju da vode u negativna, samodestruktivna ponašanja.

Prilagođeno sa: https://blogs.psychcentral.com/weightless/2018/06/when-negative-emotions-lead-you-to-self-sabotage/

8 thoughts on “Kada negativne emocije vode samosabotaži?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s