Emocionalna regulacija: Šta je to i zašto je važno?

Emocije su tu sa nama, otkada znamo za sebe. One boje našu svakodnevnicu—nekada jarkim, a nekada bledim bojama—nekada su izvor zadovoljstva, a nekada stvaraju velike probleme.

Emocije imaju adaptivnu funkciju koje često nismo svesni. One funkcionišu kao kompas, koji signalizira nagrade ili pretnje u našem okruženju.

Međutim, ovaj kompas je daleko od toga da je nepogrešiv. U stvari, veoma se lako može desiti da on pokazuje pogrešan smer. Kada se ovo desi, mi se okružujemo pogrešnim ljudima, “upadamo” u pogrešne situacije, a onda sve ovo može da veoma štetno deluje na naše dugoročne ciljeve. Na primer, ako se osećamo anksiozno u pogledu toga što ćemo morati da priznamo grešku šefu, onda ćemo imati motivaciju da ga izbegavamo. Ali, on i dalje može da čuje za načinjenu grešku od drugih ljudi, što može da ugrozi vaše šanse da dobijete unapređenje koje čekate mesecima.

U ovom slučaju, to što ste se “poveli” za anksioznošću može da vas stavi u nepovoljnu situaciju.

Tako, postaje veoma važno da naučimo kako i kada da verujemo emocionalnom kompasu. Mi nekada moramo da naučimo da regulišemo svoje emocije, kako naše ponašanje ne bi bilo u nemilosti emocija. Ovo ne znači da su emocije “loše” i da ne bi trebalo da ih imamo. Baš suprotno. Ovo znači da emocije imaju veliki potencijal da nam pomognu u navigaciji kroz sredinu kojom smo okruženi. Mi samo moramo da naučimo kako da ih doživimo na optimalnom nivou u svakom određenom kontekstu (npr. posao i porodica su dva konteksta u kome se iste ili slične emocije zaisigurno različito doživljavaju i izražavaju).

psihoterapija, psihoterapija online, online psihoterapija, anksioznost, depresija, savetovanje, psihologija, psiholog, mentalno zdravlje, emocije
Kada naučimo da regulišemo svoje emocije, ne nalazimo se više u njihovoj nemilosti. Tada zaista možemo da korismo emocije kao kompas koji nas usmerava u životu i pomaže u navigaciji sredinom u kojoj se nalazimo.

Zamislite da ste otišli do kafića i videli nekoga ko vam se sviđa ili u koga ste zaljubljeni. Možete biti veoma uzbuđeni zbog potencijalne mogućnosti da ćete pričati sa njim ili njom, pa ste “zaglavili” sa nekoliko pića više nego što ste planirali. Kao rezultat toga, sutra ujutru vas može dočekati mamurluk. Možda ćete morati da uzmete slobodan dan na poslu i da propustite važan sastanak. U ovom zamišljenom primeru, nekontrolisano uzbuđenje je vodilo ka negativnim posledicama. Bilo bi mnogo adaptivnije da ste uspeli da regulišete emocije kada su se pojavile. Na primer, mogli ste da podsetite sebe da previše alkohola uveče tokom radne nedelje ima negativne posledice.

U nekim drugim prilikama možda nećemo osetiti dovoljno uzbuđenja zbog neke aktivnosti koju moramo da obavimo. Na primer, nećemo biti mnogo srećni zbog toga što moramo da spremamo stan. Kada je uzbuđenje na niskom nivou, verovatno nećemo imati dovoljno motivacije da bismo izveli određene akcije. Tada smo najviše podložni odugovlačenju ili prokrastinaciji. U ovim slučajevima može biti korisno regulisati uzbuđenje tako što ćemo pokušati da ga pojačamo, npr. tako što ćemo podsetiti sebe na osećanje postignuća koje se pojavljuje svaki put kada završimo neki zadatak.

Hajde da se vratimo na još neke primere anksioznosti. Ako se osećamo veoma anksiozno u pogledu odlaska na prvi sastanak sa momkom/devojkom, možemo iskusiti jaku motivaciju da ne odemo i otkažemo. U ovom slučaju, veoma je važno spustiti anksioznost tako što ćemo podsetiti sebe da osoba sa kojom izlazimo je zainteresovana čim nas je pozvala ili pristala na sastanak. U nekim drugim situacijama, pak, možda nećemo iskusiti dovoljno anksioznosti i ovo nas zapravo može ugroziti—na primer, ako se ne bojimo saobraćajne nezgode, manja je verovatnoća da ćemo se vezati. U ovakvim slučajevima, regulisanje emocija kroz pojačavanje anksioznosti, tako što ćemo se podsetiti opasnosti koje mogu da vrebaju na putu bez sigurnosnog pojasa, može da pomogne u sprečavanju potencijalnih povreda.

Možete da probate jedan mali eksperiment. Kako dan prolazi, razmislite koliko se aktivno trudite da promenite to kako se osećate. Da li izmišljate distrakcije kako bi se udaljili od bolnih uspomena? Da li se udaljavate od određenih ljudi koji vas iritiraju? Da li pokušavate da pronađete alternativna objašnjenja za nešto što vas uznemirava? Da li jedete slatkiše kako bi se osećali manje nervozno?

Kao što vidite, postoje mnogi načini da regulišete svoje emocije. Pokušajte da pronađete neke obrasce ili teme koje se ponavljaju. Da li imate tendenciju da koristite više neke određene strategije, a neke manje? Da li biste voleli da koristite neke nove?

Slobodno komentarišite ispod!

Prilagođeno sa: https://www.psychologytoday.com/us/blog/sweet-emotion/201408/emotion-regulation-what-is-it-and-why-does-it-matter

8 thoughts on “Emocionalna regulacija: Šta je to i zašto je važno?

  1. Gledala sam naučna istraživanja gdje se strah, pa time i anksioznost, konkretno se radilo o strahu od visine – liječi suočavanjem sa visinom- dakle piti kavu na 12. spratu ili imati žurku na krovu zgrade, uglavnom suočavati svoj mozak i dopustiti mu da se adaptira na situaciju koja ga toliko straši. Dakle, iskustvo. Najteži je taj prvi korak koji treba čovjeka pomjeriti iz sigurne zone, jer će sigurno, pogotovo anksioznosti sklon čovjek, osjetiti bojazan od nove situacije ili ako se sjeti nečeg bolnog osjetiti ne samo strah možda čak i jaču emociju, poput mržnje. Samo iskustvo je siguran lijek.

    Like

Leave a comment