Kako terapeuti prenose klijentima da će njihova terapija biti dobra po njih?
Snažna terapijaska alijansa vodi rastu i razvoju u terapiji.
Poverenje u terapijski odnos se stvara kada klijenti osećaju da će njihov terapeut:
1. biti od pomoći, vodeći ih ka rešavanju problema koji ih opterećuju
2. pomoći klijentu da bude što manje opterećen krivicom, besom ili pogođen negativnim komentarima drugih
3. kultivisati pozitivna osećanja nade i samopouzdanja tokom terapijske seanse
Uspostavljanje ovog osećaja sigurnosti i nade može pogotovo biti izazovno tokom bračnog savetovanja i terapije. Ovo je istina zbog toga što mnogi bračni terapeuti:
1. Sami sebi nisu preterano od koristi zbog toga što sami ne znaju i ne mogu da podučavaju veštine potrebne za uspešan brak.
2. Dozvoljavaju klijentima da razgovaraju između sebe dok su puni besa i da povređuju jedan drugog tokom seanse.
3. Suviše se fokusiraju na prošlost, pa na seansama preovlađuje osećanje bespomoćnosti i gubitka nade, umesto proaktivnog traganja za boljim odnosom u braku.
Terapeut daje rane znake toga da je od pomoći.
Klijenti uglavnom percipiraju svog terapeuta kao korisnog kada im on ili ona, od prve seanse, sugeriše da vide situaciju na nov način koji nije pun optuživanja.
Za parove ovo objašnjenje često uključuje ideju da se bračni par suočava sa izazovima koji su veoma teški sa veštinama koje nisu bile dovoljne da se zajednički izbore sa problemima.
Bračni par će tako početi da veruje kako je terapija korisna ako, od samog početka, terapeut im pokazuje mali uzorak onoga što će raditi na terapiji, a što vodi terapijskoj promeni i boljitku.
Terapeut mora da pronađe način da se klijenti na seansama osećaju emotivno zaštićeni i sigurni.
U individualnoj terapiji, klijenti često veoma brzo “namirišu” da li je terapeut osuđujući prema njima ili to nije. Klijenti generalno žele da dobiju povratnu informaciju da će njihov rast i razvoj biti mogući. Istovremeno, oni žele da dobiju povratnu informaciju na način koji je više informativan, nego što je kritičan. Razlike između kriticizma i davanja povratne informacije su ogromne: sa jedne strane je osećanje povrede, a sa druge je osećanje sigurnosti.
U bračnoj terapiji, klijentima je potreban terapeut koji će “držati uzde” terapijskog procesa, tako što će podržavati uzajaman razgovor pun poštovanja i potkrepljivati aktivno slušanje.Terapeut mora da trenira parove koji se bore i ulaze u konflikt, tako da oni mogu da se sami menjaju, umesto da menjaju jedno drugo. Nulta tolerancija za krivljenje drugog i konflikte na seansi je od esencijalne važnosti. Kada klijenti povrede ova pravila, terapeut momentalno mora da “dune u pištaljku” i stopira akciju.
Zajedno sa puno konstruktivnih povratnih informacija i koučinga, terapeut mora da prenese perspektivu koja pojačava klijentovo samopouzdanje.
Kada terapeut deli pozitivne komentare, uvažavanje, uživanje itd. sa klijentima, klijentovo samopouzdanje raste. Autentično uvažavanje, poštovanje i divljenje, priznanje klijentovog rasta i razvoja, fokusiranje na snage pojedinca, takođe pomaže kljentima da se opuste, kako bi učili više. Uvažavanje često uči klijente isto kao i davanje povratne informacije o oblastima gde imaju poteškoće.
Postavljanje dobrih pitanja omogućava klijentu da dobije važne uvide, ali istovremeno prenosi informaciju da je terapeut zainteresovan za unutrašnji svet klijenta. Takođe, pravljenje “preseka stanja” ili kratkog rezimea o tome kako su klijenti stigli do ove tačke u životu je još jedan način na koji se može učvrstiti odnos između terapeuta i klijenta.
Trening novih veština, zajedno sa vođenjem klijenata od konflikta do rešavanja problema, dodatno ojačava terapijsku alijansu, tako što omogućava klijentima da osete napredak, a to se pre svega očitava u tome šta rade i kako se osećaju.
Sve u svemu, svi ovi faktori doprinose jačanju terapijske alijanse i povećavaju veerovatnoću da terapija bude efektivna i uspešna. Zaključak? Terapijska alijansa je osnažena terapijom koja je uspešna. Kada je terapeut usmeren i kada usmerava klijenta ka isceljenju i razvoju, klijenti će se najverovatnije osećati sigurno i vezano za terapeuta, i biće puni poverenja i uvažavanja.
Prilagođeno sa: https://www.psychologytoday.com/us/blog/resolution-not-conflict/201206/3-ways-therapist-establishes-trust-in-therapy
4 thoughts on “Tri načina kako terapeut uspostavlja poverenje u psihoterapiji”